Američki turist ulazi u trgovinu u Zagrebu. Kupuje majicu za 40 €. Na POS uređaju se pojavi prijedlog: „Odaberi valutu plaćanja“ te iznosi od 40 EUR i, recimo, 43,70 američkih dolara.
Ako Amerikanac izabere USD, tih 43,70 USD bit će finalni trošak za njega. Ako izabere EUR, njegovu banku kod kuće čeka posao konverzije. Tek kad banka odradi konverziju, turist će saznati koliko ga je majica koštala.
Iza te male usputne odluke na POS zaslonu stoji cijela industrija. Zove se dinamička konverzija valute (engleski: Dynamic Currency Conversion – DCC).
Što je dinamička konverzija valute (DCC)?
Dinamička konverzija valute (DCC) omogućuje kupcu da kod plaćanja karticom u inozemstvu odmah vidi i plati iznos u svojoj domicilnoj valuti. Odnosno, radi se preračunavanje valuta.
POS uređaj prepoznaje državu izdavanja kartice i nudi kupcu dvije opcije:
Ako kupac izabere svoju valutu, konverzija se radi odmah na POS uređaju, po tečaju koji uključuje određenu maržu. Taj je tečaj finalan, nema naknadnih konverzija i promjena iznosa.
Za trgovce ova usluga ima vrijednost jer:
- dobivaju proviziju od konverzije (točnije, za transakcije koje su uključile dinamičku konverziju valute njihov ugovorni partner za prihvat kartica obračunava im manju transakcijsku naknadu)
- nude dodatnu uslugu turistima
- poboljšavaju iskustvo kupaca
Kupci žele razumjeti cijenu koju plaćaju
Brojna istraživanja u području turizma i digitalnih plaćanja pokazuju isti obrazac: Kupci vole vidjeti cijenu u svojoj valuti, čak i kad nisu sigurni da je najpovoljnija.
Razlog je jednostavan: psihološka sigurnost. Kada Amerikanac vidi 43,70 USD na zaslonu, odmah zna koliko troši. Kada vidi 40 EUR, mora računati.
Ima li strani kupac u trenutku kupnje vidljiv iznos u svojoj matičnoj valuti, kupnju može obaviti uz potpuno momentalno razumijevanje cijene bez potrebe za računanjem u glavi ili na mobitelu. Na taj način može lakše upravljati troškovima na putu te izbjegava naknadna (neugodna) iznenađenja na računu – iznos prikazan na POS uređaju se više neće mijenjati (kupčeva banka više ne radi nikakve naknadne konverzije).
Pored prekomorskih turista (SAD, Kanada, Australija, azijske zemlje), ne zaboravimo da Hrvatska računa i na europske turiste iz država s domicilnim valutama koje nisu euro (Češka, Poljska, Mađarska, djelomično i skandinavske zemlje).
Kupac mora razumjeti svoje opcije
Neke studije pokazuju da je kupac koji koristi DCC na prodajnom mjestu ili bankomatu često financijski u lošijoj poziciji, jer banke koriste povoljnije međubankarske tečajeve za naknadnu konverziju u odnosu na onu u trenutku kupnje.
No, u odnosu na početak uvođenja usluge (globalno je usluga omogućena preko dvije dekade, a u Hrvatskoj manje od deset godina), DCC je danas prilično reguliran. Platni sustavi Mastercard i Visa zahtijevaju da prilikom kupnje kupac može vidjeti jasno prikazan tečaj i uvjete ta da može slobodno izabrati valutu i da je o tom izboru jasno obaviješten.
Jasni, čitki prikaz ponude za zaslonu je dakle ključan, osobito za financijski slabije pismene kupce. To je jedini način da kupac svjesno odabire uslugu te da se ne osjeća manipuliranim ili prevarenim. Primjerice, Nexi POS uređaji nude uslugu dinamičke konverzije valute isključivo kao izbor od dvije opcije, nikad kao „default“ vrijednost.
Ipak, pravo pitanje za trgovce u eurozoni glasi: ako je većina mojih gostiju naviknuta na euro, isplati li mi se uopće nuditi DCC?
Ima li smisla DCC za trgovca u eurozoni?
Zaključak
Za trgovce u eurozoni DCC nije čarobni alat, ali može biti od koristi. U praksi vrijedi jednostavno pravilo: što je više međunarodnih kupaca (iz zemalja koje nisu vezane uz euro), to DCC ima više smisla.
Amerikanci, Japanci, Korejci i mnogi drugi turisti često cijene mogućnost da:
● vide cijenu u svojoj valuti te razumiju trošak
● izbjegnu naknadna iznenađenja na računu
A trgovci?
Oni dobivaju stabilnu uštedu na operativnim troškovima – i možda još zadovoljnijeg kupca, s time da primjena DCC usluge ne utječe na rad POS uređaj ili iskustvo plaćanja kupaca koji koriste karticu u eurima.
